Hadžihafizbegović: Živimo u lobotomičnom društvu i većina ljudi se kreće kao Džek Nikolson u filmu „Let iznad kukavičijeg gnijezda“ (Foto: A. Kuburović/Avaz.ba)

Hadžihafizbegović: Živimo u lobotomičnom društvu i većina ljudi se kreće kao Džek Nikolson u filmu „Let iznad kukavičijeg gnijezda“ (Foto: A. Kuburović/Avaz.ba)

EKSKLUZIV Glumački velikan o festivalu, monodrami, situaciji u našoj zemlji...

Emir Hadžihafizbegović: Ovdje što više saopćavaš istinu, sve si bliže ludnici

Autor: Edina BAKIĆ
09.11.2017 21:10
A
A
A

Drugo izdanje Festivala „Dani Jurislava Korenića“ bit će održano od 16. do 23. decembra u Kamernom teatru 55 u Sarajevu. 

Glumački velikan Emir Hadžihafizbegović (56), koji je na čelu ove pozorišne kuće, povodom toga ugostio je ekipu „Dnevnog avaza“ u lijepom ambijentu Kamernog teatra, no u toku ekskluzivnog intervjua otvorile su se i druge, iznimno aktuelne i zanimljive teme. 

Hadžihafizbegović nam je otkrio sve pojedinosti ovog festivala, čiji je on pokretač, kao i da priprema monodramu „Sve je do nas“, koju će premijerno izvesti na proljeće u Sarajevu.


Bum „Žabe“


- Festival „Dani Jurislava Korenića“ će i ove godine ponuditi sjajne predstave i sjajne promocije knjiga. Uskoro bismo trebali znati ko će biti članovi žirija, a tokom sedam dana trajanja bit će odigrano devet predstava i imat ćemo dva dupla programa. Kao direktoru ove pozorišne kuće učinilo mi se da nije do kraja korektno da samo Kamerni teatar, kao domicilni, bude domaćin takmičarskom programu iz naše zemlje, pa smo pozvali i Narodno pozorište Sarajevo (NPS), kao i Sarajevski ratni teatar (SARTR). Tako će „Kralj Lir“ NPS-a otvoriti Festival. Također, imamo sjajnu saradnju s pozorištem u Banjoj Luci, a uskoro bismo trebali raditi zajedničku predstavu. To je dobar znak i poruka kako kultura može probijati široka čela koja politika, nažalost, nekada ili uvijek zatrpa – govori Hadžihafizbegović.  

Ostvarili ste i sjajne uloge u filmovima „Žaba“ i „Muškarci ne plaču“. Kako stižete sve završiti?

- Kad se vrijeme dobro rasporedi i kada imate kvalitetne saradnike, može se stići. Ne bavim se ničim drugim osim glumom. Nemam restoran, ne bavim se prodajom nekretnina i slično. Sretan sam zbog ova dva filma i žao mi je što nisam mogao putovati na sve premijere filma „Muškarci ne plaču“. Zemljotres sa „Žabom“ tek kreće, idemo u Skoplje na festival. Očekujem da „Žaba“ svoj bum i izlazak pred gledaoce doživi u narednih 60 dana. Uglavnom ovi filmovi šalju dvije snažne antiratne poruke iz Sarajeva, a režirali su ih i sjajni reditelji Elmir Jukić i Alen Drljević. To su filmovi u kojima se ne ispali nijedan metak, a govore o brutalnoj agresiji na BiH i postratnim godinama koje su nam „pojeli skakavci“.

Kamena česma

Koliko se čuju antiratne poruke koje bh. ostvarenja šalju?

- Ponovit ću i citirati Ingmara Bergmana: „Da bi nešto bilo univerzalno, prije svega mora biti lokalno“. Ti likovi tragaju za smislom, svi mi tragamo za smislom i to je zapravo suština ljudskih života. Živimo u lobotomičnom društvu i većina ljudi se kreće kao Džek Nikolson u filmu „Let iznad kukavičijeg gnijezda“ i svi čekamo tog nekog Indijanca da podigne česmu i razbije staklo. Ovi filmovi unutar sebe imaju upravo krik Indijanca iz „Leta iznad kukavičijeg gnijezda“. Zato mislim da su Elmir i Alen krenuli i podigli tu kamenu česmu, kojom treba probiti prozor i udahnuti zrak te pokušati stvarati harmonične odnose.

Ono što je bilo, bilo je i stvari se ne zaboravljaju, ali nije dobro da jedan narod ili sva tri naroda žive u kultu žrtve.

Hoćete li nam otkriti više detalja o Vašoj monodrami?

- Generalno sam protivnik monodrame i mislim da je to kriza pozorišta. Međutim, preko ljeta sam sjeo i napisao dugačak tekst koji sam htio da objavim kao neku vrstu svog krika i meditacije o svemu kroz što prolazi bh. društvo i ja kao njegov sudionik. Kako sam krenuo pisati, počeo sam glasno da izgovaram rečenice na svojoj vikendici u Mostaru. Ljudi koji su bili oko mene rekli su mi: „Što od toga ne napraviš neku priču?“. Kažem im: „Neće htjeti ljudi ovo gledati, jer više vole komediju“. Međutim, ovo što sam pisao nekako se porađa u monodramu i nije nikakva šega. Govorim o stanju duha, problemima unutar haustora pa do globalnih problema, pa do krize autoriteta na svjetskom nivou, gdje su pogrešni ljudi blizu pogrešnih dugmadi koja mogu da stisnu. Lik koji to saopćava je profesor matematike koji je ostao bez posla, jer mi živimo u društvu u kome što više saopćavaš istinu, sve si bliže ludnici i živimo u zombiziranom ambijentu, lobotomičnom, o kojem sam već govorio.

Osvijestiti limite

Kakav je Vaš ambijent?

- Jednom su me pitali kako sam uvijek zadovoljan, a odgovorio sam im: „Potrebno je da osvijestiš svoje limite, profesionalne i ljudske, i onda se malo ispod njih krećeš, jer nesretni su oni koji se kreću preko svojih limita i žele biti na mjestima koja im ne pripadaju“. Uglavnom, problem je u vlasnicima znanja, a zapravo njihova japija je potpuno minorna i nikakva. U raznim segmentima, nažalost, imamo takve ljude.

Borba protiv primitivizma je trijumf kulture

- Ne mogu da shvatim takav odnos prema kulturnom ambijentu i zaista je vrijeme za kulturni bunt. Nisu više u pitanju peticije i pressice, niti pravljenje problema određenim ministrima. Cjelokupno društvo je antikulturno i primitivizam buja na svakom koraku i svaka borba protiv toga je trijumf kulture. Protiv tog cunamija primitivizma možemo se boriti samo kulturnim polugama – poručuje Hadžihafizbegović.

Džekin poklon


Prije početka intervjua Emir Hadžihafizbegović nam je kazao kako je nedavno dobio dres Rome od Edina Džeke. U Džekinom dresu Hadžihafizbegović se rado slikao za „Dnevni avaz“.

Otvorimo priču o građanskoj BiH 

- Jednostavno moramo promijeniti softver i izbaciti neke mentalne čipove i shvatiti da moraju doći mladi, pametni ljudi koji nemaju hipoteku nacionalnog. Moramo otvoriti priču o građanskoj Bosni, jednom predsjedniku, o svemu onome što nam je kao ludačka košulja navučeno Dejtonskim sporazumom – poručuje Hadžihafizbegović.